Kulturne povijesne znamenitosti
Župna crkva svetog Nikole biskupa u Barbanu
Izgrađena je 1701. godine, a u cijelosti dovršena 1708. godine. Obnavljana je 1843., 1859, 1982. i 2010. godine. Nastala pregrađivanjem sjevernog dijela barbanskog kaštela koji se nalazio u samom središtu naselja.
Crkva je jednobrodno barokno zdanje podignuto na mjestu starijeg romaničkog zdanja koje je prethodilo izgradnji barbanskog kaštela. Ima povišeno svetište, sakristiju i pet oltara. Pod crkve podignut je 30-ak cm u odnosu na izvorni čime je zaklonjen dio fresaka. U crkvi se nalaze gotička kustodija iz XV. stoljeća (iz stare crkve), kamena krstionica, drveni kip svetog Nikole, na konzolama kipovi Srca Isusova i svetog Antuna opata. Kameni oltar okrenut je prema puku, s ambonom. Crkva ima freske na zidovima. Pjevalište se nalazi iznad glavnog ulaza. Svod je 1843. godine oslikan slikom s prikazom svetog Nikole.
Posebna umjetnička vrijednost pridaje se slikama na oltarima sv. Nikole, sv. Sebastijana i Svih svetih, za koje se navodilo da su ih izradili učenici Palme Mlađeg (1544.-1628.), Ticijanovog (Titian, Tiziano Vecelli, oko 1485./90. – 1576.) učenika, i da su bile postavljene već na oltarima stare župne crkve. Međutim, danas znamo da je oltarnu palu „Sveti Nikola sa svecima“, za oltar sv. Nikole, naslikao talijanski barokni slikar Nicolò Bambini (Venecija, 1651. – Venecija, 1736.), za novu župnu crkvu, oko 1701., i da se ona nije nalazila u staroj istoimenoj crkvi. Na slici su prikazana tri sveca, Sv. Nikola, Sv. Jakov i Sv. Antun Opat, čije su crkve izgrađene u Barbanu u neposrednoj blizini, slijedom čega je i naručena izrada takve slike u Veneciji. Zvonik iz 1585. godine visok je 25 m i ima tri zvona. Sv.Nikola slavi se 6. prosinca – zaštitnik je Župe i Općine Barban.
Crkva svetog Antuna opata u Barbanu
Izgrađena je krajem XIV. stoljeća u romaničkom slogu s elementima pučke gotike. Obnovljena je 1922. godine.
To je bratovštinska crkva čije je krovište prekriveno škriljama. Na pročelju ima kamenu preslicu s jednim oknom, ali bez zvona. Na zidovima i šiljastom svodu nalaze se freske s početka XV. stoljeća i brojni glagoljički grafiti iz XVI. stoljeća. Najstariji hodočasnički zapisi na glagoljici potječu iz 1420.godine.
Freske sadrže prikaze Blažene Djevice Marije s Djetićem, svete Uršule, svete Barbare, svete Jelene, svetog Blaža, svetog Jakova i svetog Dionizija. Na bočnim zidovima i na svodu nižu se u dva pojasa prizori iz života svetog Antuna opata, smrt, pokop, nalaz groba, prijenos u Bizant te prizor čudesnog ozdravļjenja po njegovu zagovoru.
Crkva svetog Jakova apostola u Barbanu
Izgrađena je na kraju XIV. stoljeća. Na pročelju ima preslicu s jednim oknom i zvonom. Unutrašnjost je oslikana u trećoj četvrtini XVI. stoljeća kasnogotičkim freskama domaćeg majstora.
Zidna slikarija nad oltarom prikazuje Blaženu Djevicu Mariju kao zaštitnicu koja svojim plaštem obuhvaća vjernike, članove bratovštine. Na freskama se nalazi prikaz legende o svetom Jakovu, jedini takav ciklus očuvan u Istri. Na zidovima se nalaze glagoljički grafiti koji datiraju iz XVI. stoljeća.
Crkva Blažene Djevice Marije od Karmela (od Oranice)
Izgrađena je 1644. godine na mjestu starije crkve koja je vjerojatno podignuta u doba gradnje crkve svetog Antuna i crkve Svetog Jakova, jer im je posveta obavljena istoga dana.
Izgrađena je od lijepo klesanog kamena. Na pročelju ima preslicu. Na blagdan Gospe od Karmela, 16. srpnja, iz župne crkve u Barbanu prema njoj je išla procesija, a u samoj crkvi održavala se pjevana misa.
Crkva Presvetog Trojstva (Svete Nedelje) na Punteri
Izgrađena je kao crkva benediktinske opatije (spominje se 740. godine), a obnovljena je tijekom XV. i XVIII. stoljeća.
U crkvi se nalazi mala upisana polukružna apsida. Na pročelju ima preslicu i jedno zvono.
Svugdje u Istri gdje postoji naselje Sveta Nedjelja, zaštitnik je crkve Presveto Trojstvo (Sveta Trojica).
Godine 1555. spominju se zemlje, „na Krasi“ ili ,,Fratrije“ (lat. fratres = braća redovnici, po benediktincima), koje je – nakon ukidanja opatije – pulski biskup davao u najam.
Obrađivači zemlje morali su održavati crkvu i skrbiti za misnika. Na ulaznim vratima crkve nalazi se ploča s latinskim natpisom, a ispod oltarne slike Presvetog Trojstva piše da ju je 1798. godine izradio Mate Antun Stanković iz Barbana.
Crkva svetog Pavla apostola na brdu Sveti Pavao između naselja Želiski i Bateli
Izgrađena je u XV. stoljeću za dušobrižničke potrebe hrvatskih obitelji doseljenih iz Dalmacije. Crkva je 1860. godine bila ruševna i bez krova, a obnavljana je krajem XIX. i krajem XX. stoljeća.
Ima vrlo jednostavno pročelje s povećim kamenim gotičkim portalom i pripadnim dvojnim pleterom. Na pročelju ima preslicu s jednim oknom te zvonom. U crkvi se nalazi kameni oltar u malenoj izbočenoj apsidi.
Prema crkvi išla je procesija iz Barbana na dan obraćenja svetog Pavla (25. siječnja) i na svetkovinu svetog Pavla (29. lipnja).
Crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u selu Prnjani
Izgrađena je 1857. godine na mjestu ranije crkve. Proširena je 1742. (odlukom barbanskog kapetana Feliksa Barbata, posvjedočeno natpisom) te obnavljana oko 1831. i 1926. godine.
Na pročelju ima preslicu s dvama oknima i dvama zvonima. Glavni oltar okrenut je prema puku (dao ga je podignuti Feliks Barbato). U crkvi se nalazi sakristija. Ovo zdanje nekadašnja je kapelanijska crkva Prnjana.
OLTARI:
Glavni je oltar mramorni sa svetohraništem i drvenim kipom Blažene Djevice Marije s Djetićem,a ostali su:
- mramori oltar svetog Antuna Padovanskoga iz 1742 godine;
- mramorni bratovštinski oltar Blažene Djevice Marije od Pojasa.
Crkva svete Margarete, djevice i mučenice, na Gubavici
Izgrađena je oko 1300. godine. Duga je 7 m te široka 4,5 m. U ono je doba
Istrom često harala guba, a prema predaji, kod ove crkve nalazila se bolnica za oboljele od gube, pa se zato taj kraj naziva Gubavica.
Na pročelju ima preslicu. U crkvi se nalazi zidani oltar i zidovi oslikani freskama. Godine 1943. bila je pretvorena u partizanski zatvor i mučilište odakle su zločinci žrtve bacili u jamu kod sela Trlji.
Crkva svetog Petra apostola u Šajinima
Izgrađena je 1400. godine (prema predaji) i posvećena 1688. godine po biskupu Bernardinu Cornianiju. Proširena je 1890. godine bočnom kapelom i potpuno obnovljena 2002. godine.
Nekadašnja je kapelanijska crkva ukinute kapelanije svetog Petra u Šajinima koja je postojala od 1750. do 1988. godine.
Na pročelju ima preslicu s dvama oknima i dvama zvonima. Glavni je oltar izrađen od kamena i mramora te ima svetohranište i sliku svetog Petra. U bočnoj kapeli nalazi se oltar s kipom Blažene Djevice Marije. Oltar je okrenut prema puku. U crkvi se nalazi sakristija. Osim svetog Petra, kojemu je posvećen glavni oltar, u šajinskoj crkvi štuje se Majka Božja, osobito procesijom zadnje nedjelje u svibnju (Majnica). Oko 1890. godine crkva je pribavila drveni kip Majke Božje koji se nosi u procesiji po Šajinima.
Crkva svetog Martina biskupa u Bičićima
Izgrađena je u XI. stoljeću i dograđena 1315. godine (posvjedočeno natpisom). Natpis svjedoči da je obnovu potaknuo Bobosius, odnosno Martin Bobošić, barbanski župan.
Smatra se da je najstarija kapela stajala 300 m dalje od sadašnje. Na kamenim vratnicama crkve upisana je godina 1761. kada su vrata povećana i u baroknom slogu izrađena od kamena. Na desnom unutarnjem zidu, ispod ruba prozora, nalazi se freska raspetog Isusa, izrađena u bojama, u romaničko-bizantinskom slogu, dakle znatno je starija od posvećenja crkve.
Godine 1938. crkva je bila u lošem stanju, što je zapisao ondašnji klerik iz Bičića Vinko Pereša. Tijekom Drugog svjetskog rata postala je ruševna, ali je kasnije popravljena, te se u njoj ponovno misi od 1970. godine.
Crkvu svetog Martina spominje Istarski razvod, koji je naziva opatijskom. Crkva svetog Martina – kojoj su agrarnom reformom iz 1948. godine oduzeta imanja – pripadala je šajinskoj kapelaniji, pa je šajinski kapelan nekad išao u Bičiće misiti svake treće nedjelje i držati vjeronauk.
Štovanje svetog Martina kod nas širilo se u vrijeme franačke vlasti (VIII. do X. stoljeća) pa se u to doba stavlja i utemeljenje benediktinske opatije kod današnjih Bičića.
Na pročelju ima preslicu s dvama oknima i jednim zvonom. U crkvi su freske iz XVI. stoljeća glagoljički grafiti te zidani oltar s kipom Blažene Djevice Marije od Karmela.
Jeste li znali?
Na zidu stare lože, na ulazu današnjeg Multimedijalnog centra Barban nalazi se jedna zanimljiva kamenica s tri udubine. U tim kamenicama se, uz ostalo, mjerilo ulje. Znak je to da su se na području Barbanštine i u prošlosti uzgajale masline. U vrijeme mletačke vladavine kmetovi su morali davati feudalcima dio „uroda“. Recimo da je to nekad bio oblik „poreza“ koji su feudalci naplaćivali ljudima.
Crkva svetog Ivana Krstitelja u Hrbokima (nepostojeća)
Izgrađena je u XIV. ili XV. stoljeću, a nalazila se na brežuljku nadomak sela Hrboki.
U tu se crkvu išlo misiti na dan svetog Ivana 24. lipnja, na dan smrti svetog Ivana Krstitelja 29. kolovoza, te na Svetog Ivana evanđelista, trećeg božićnog dana.
Do 1805. godine misilo se i na Uskrs. I za ovu se crkvu vezuje istoimena bratovština.
Crkva Majke Božje od Snijega na Pisku (porušena)
Bila je vrlo drevno bratovštinsko zdanje.
K toj je crkvi iz župne crkve procesija išla 5. kolovoza na dan Gospe Snježne. Blagdan je nastao prema predaji po kojoj je u Rimu 5. kolovoza pao snijeg, na brijegu na kojem je zatim sagrađena crkva svete Marije Velike.
Na Pisak se išlo i na dan svete Foške 13. veljače, i to sve dok crkva nije postala ruševna. Njezinu propast bilježi inventar iz 1860. godine, koji navodi da postoje zidovi samo jednog dijela crkve.
Gospu Snježnu i svetu Fošku od tada se išlo slaviti u crkvu Majke Božje od Oranice kod Barbana, koja je posvećena Gospi Karmelskoj.
Crkva svete Foške, djevice i mučenice, na Pisku (porušena)
Prastaro je zdanje u kojemu se misilo o svetoj Foški (13. veljače) sve dok crkva nije postala zarušenom.
Crkva svetog Sabe opata na groblju u Škitači (porušena)
Prvi se put spominje u Istarskom razvodu. Pred povjerenstvom za utvrđivanje međuopćinskih granica predstavnici pulske općine u ime pulskog opata postavili su Barbancima zahtjev da trebaju nadoknaditi propust podavanja žita u ime uživanja zemlje benediktinske opatije svetog Sabe (Sanbasa).
Barbanski su predstavnici izjavili da mogu davati žito, ali hoće da im pulski opat zauzvrat prizna neka prava vezana za spomenutu zemlju i crkvu.
Godine 1586. vodnjanski je podestat imanje svetog Sabe unio u popis dobara svoje općine, ali ju je na zahtjev Loredana morao vratiti Barbancima.
Godine 1664. kod crkve svetog Sabe spominje se bratovština koja se brinula za nju.
Godine 1831. crkva svetog Sabe bila je ruševna, pa se biskupa Antonija Petcanija, prigodom njegove vizitacije, zamolilo da upravi župne crkve u Barbanu naredi popravak, jer bi se crkva – budući da je usred groblja – mogla koristiti za sahrane.
Zemlja opatije svetog Sabe prodana je 1839. godine, a kapitali pohranjeni kod kaptola.
Godine 1840. crkva je srušena, a kaptol je temeljito obnovio porušene zidove. Zbog toga je današnje groblje na Škitači znatno smanjeno jer je dio prostora staroga groblja, na kojem se nalazila crkva, vjerojatno ostao izvan zidina.
Dok je crkva postojala, župnik iz Barbana išao je u nju misiti četrnaest puta godišnje. Uz nju se nalazilo groblje (izgrađeno je 1767. godine).
Crkva svete Jelene križarice u Prnjanima (porušena)
Nalazila se u tzv. Jelenskom kraju (prozvan po ovoj crkvi), na zaravni iznad uvale koja vodi u dolinu rijeke Raše, a pokraj ruševina koje bi mogle govoriti u prilog njezinoj starini.
Cijelo ovo područje (Jelenski kraj) prozvano je po titularu ove crkve. Crkvu spominje i zapisnik biskupske vizitacije iz 1664. godine, u kojoj se navodi da ona stoji pod upravom Bratovštine svetog Nikole na Prnjanima.
Od 1756. do 1988. godine bila je kapelanijska crkva tadašnje kapelanije Rođenja Blažene Djevice Marije u Prnjanima. U tu se crkvu iz Barbana hodočastilo o svetoj Jeleni 22. svibnja
Crkva svetog Eleuterija (Luterija ili Ljutera), pape i mučenika, na Golešovu, (porušena)
Za nju se vezuje istoimena bratovština. Crkva je izgrađena u XIV. ili XV. stoljeću.
U narodu postoji legenda o trojici braće Rjavac, od kojih je jedan brat imao imanja kod Svetog Eleuterija, drugi kod Svetog Ivana, treći kod Svetog Pavla. Kad bi jedan od njih trebao pomoć, zvonom svoje crkve pozvao bi braću.
Crkva svetog Eleuterija srušena je istodobno s crkvom svetog Ivana, 1843. godine, prigodom uređenja barbanskoga groblja.
Nekad je 26. svibnja iz barbanske župne crkve išla procesija do ove crkve gdje se držala misa.
Crkva svetog Križa na vrhu brijega Gradišće, na barbanskom groblju, porušena
Naziv Gradišće ukazuje da je ovdje mogla postojati prapovijesna gradina. Sama je crkva vezana za blagdan Uzvišenja svetog Križa, 14. rujna.
Biskupska vizitacija iz 1831. godine otkriva da se barbansko groblje tada nalazilo u lošem stanju i da je bilo gotovo bez ograde. Zato se 1843. godine pristupilo temeljitom uređenju. Groblje je smanjeno i izgrađena je kamena ograda, a tom je prilikom uklonjena kapela svetog Križa.
Iste su godine do kraja porušene i kapele svetog Eleuterija, svetog Ivana i Duha Svetoga, a njihovo je kamenje vjerojatno iskorišteno za zidanje ograde groblja.
Crkva Duha Svetoga pokraj ceste koja vodi od barbanskog trga smjeru groblju (nepostojeća)
Pripadala je istoimenoj bratovštini. U njoj je 1843. godine – u grobnici svoje obitelji – bio pokopan arhiprezbiter Rocco Antonio Capponi.
Potpuno je porušena prigodom uređenja i proširenja barbanskog groblja 1843. godine. Zvonik se nalazi ugrađen u pročelje župne crkve. Podignut je 1595. godine dogradnjom na srednjovjekovnu kulu. Visok je 25 m, podijeljen je u četiri dijela, u bifornim otvorima ima tri zvona.
