Uvala Blaz
O uvali Blaz
Uvala Blaz smjestila se s rakljanske strane Raškog zaljeva. U prošlosti je bila važna luka na pomorskom pravcu koji je povezivao Pulu sa Trsatom (za vrijeme Rimljana). Poznata po pet mlinova koji su radili u neposrednoj blizini mora, a njihovi ostaci vidljivi su još i danas.
Po kvalitetnu vodu koja ovdje izvire dolazili su stanovnici iz udaljenih krajeva Istre. Poznato je da su ljudi dolazili iz Svetog Lovreča do Blaza da bi napunili bačve vodom.
Dokumenti o mlinovima pojavljuju se prvi put još 1572.godine kada je Gasparo Chersainer iz Kršana prodao svoj mlin Girolamu Manziniu iz Labina, a svoju djelatnost obavljali su do drugog svjetskog rata.
U današnje vrijeme, Blaz je nenastanjen, ali općepoznat zaljubljenicima u prirodu.
Uvala Blaz je jedina uvala u Istri gdje se pitka voda ulijeva u more, stoga je velika posebnost da je to jedino mjesto gdje posjetitelji mogu piti pitku vodu direktno iz mora.
Legenda vezana uz ovu uvalu pripovijeda o kruni Kralja Tomislava koja je, navodno u 10. stoljeću skrivena u uvali Blaz.
U borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje tijekom 15. stoljeća različite plemićke stranke podržavale su svaka svoje kandidate, a kako je kralj zajedničke države morao biti okrunjen i mađarskom krunom sv. Stjepana i hrvatskom krunom kralja Tomislava, za pobjedu je bilo važno dokopati se obje krune.
Dogodilo se tako da je put Napuljskog kraljevstva zaplovila flota noseći hrvatske kraljevske znake kojima se kanilo okruniti tamošnjega kralja, no suprotna je strana osjetila taj naum i poslala brodovlje. Dvije su se flote sukobile u Kvarnerskom zaljevu, a lađa koja je prevozila krunu kralja Tomislava sakrila se u Raški zaljev.
Nakon 300 godina mletački je namjesnik obilazio istarska sela i gradiće radi ubiranja poreza. Po običaju, namjesnika i njegove ljude morao je ugostiti seoski župan, a u Belavićima je to tada bio Grgo Belavić.
Nakon svršetka posla, uslijedila je bogata večera, naravno, uz puno vina. Kad je vino uzelo maha, domaćin je nakratko nestao, da bi se nedugo zatim pojavio pred uglednim gostima s kraljevskom krunom na glavi, sa žezlom, plaštem i drugim kraljevskim znacima. Nakon što se prošepurio pred pijanim namjesnikom i njegovom pratnjom, opet je nestao, a i kraljevski znaci s njim.
Kad se sutradan cijelo društvo rastrijeznilo, namjesnik je, kroz maglu se prisjećajući da je nešto čudno vidio, pitao domaćina o čemu se radi. Domaćin je odlučno zanijekao da je ičega čudnog bilo, pa je neobičan doživljaj pripisan utjecaju vina…
